(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković)

Osiguranje zaključeno slobodnom voljom, iz čisto ekonomskih pobuda zainteresovane strane - ugovarača osiguranja, odnosno osiguranika kako bi zaštitio imovinu, imovinski interes, odgovornost, zdravlje ili život. Dakle, ono proističe iz razvijenosti svesti o postojanju potrebe koja se zadovoljava sklapanjem ugovora o osiguranju sa osiguravajućim društvom. Većina osiguranja spadaju upravo u dobrovoljna. Prema našim zakonskim rešenjima, a slično je i u drugim zemljama, osiguranje imovine i osiguranje lica su načelno dobrovoljni. Nasuprot tome, postoje obavezna osiguranja kao izuzeci strogo uređeni zakonom. Moguće je da neka grana osiguranja bude i dobrovoljna i obavezna: na primer, zdravstveno osiguranje za koje se zakonskim odredbama može utvrditi do kog iznosa je prinudno i preko čega je dobrovoljno.

(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković) Osiguranje lica ili osiguranje imovine na osnovu zakona, nezavisno od volje učesnika u osiguravajućem odnosu. Zakonska prinuda u osiguranju prisutna je u svim zemljama, pokrivajući, doduše, srazmerno mali deo ukupnog osiguranja. U nas je zakonom određeno da se obavezno osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, putnici u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, vlasnici odnosno korisnici vazduhoplova od odgovornosti za štetu nanetu trećim licima i polozi građana kod bankarskih i drugih finansijskih ustanova. Vlasnici ili korisnici prevoznih sredstava dužni su zaključiti ugovor o osiguranju sa osiguravajućom organizacijom. U tim slučajevima osiguravajući odnos ne nastaje samokretno, premda je obavezan, već sklapanjem ugovora. Odredbe o obaveznom osiguranju ne važe za vojsku. Značajno područje prinude, koje je izvan premijskog osiguranja, predstavlja socijalno osiguranje, uređeno takođe posebnim zakonskim propisima.

(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković) Oblici u kojima se savremeno osiguranje pojavljuje su mnogobrojni. Stoga se oni grupišu i razvrstavaju prema određenim zajedničkim svojstvima: postoje razne podele na pojedine vrste, grane osiguranja i druge nivoe grupisanja kako bi se olakšalo njihovo proučavanje i primena neophodnih ekonomskih, pravnih pravila i pravila tehnike osiguravanja. S razvojem privrede i društva neprekidno niču nove vrste osiguranja, dok se neke gase. Podele se razlikuju i od zemlje do zemlje. U našem Zakonu o osiguranju imovine i lica kao vrste osiguranja pominju se osiguranje života, zdravstveno i penzijsko osiguranje, obavezna osiguranja, ostala imovinska osiguranja, osiguranje od nezgode i osiguranje depozita građana. Očito da je svaka podela na vrste i grane osiguranja izuzetno rastegljiva i uslovna, te je takvom i treba posmatrati.

(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković) Skup klauzula kojima se podrobno uređuju odnosi između ugovarača osiguranja, odnosno osiguranika i osiguravača, ukoliko nisu utvrđeni zakonom ili podzakonskim propisom. Predstavljaju sastavni deo ugovora o osiguranju. Prema našim propisima, organizacija je dužna da, prilikom podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za rad osiguravaču, uz ostalo, podnese i uslove osiguranja s mišljenjem ovlašćenog aktuara. Njima se uređuju prava i obaveze između osiguranika i osiguravača. Osiguravač je obavezan da uslove osiguranja preda osiguraniku prilikom zaključenja posla ukoliko već nisu odštampani na polisi osiguranja. Postoje opšti i posebni uslovi osiguranja. Prve osiguravač donosi unapred, određujući sadržaj budućih ugovora za pojedine vrste osiguranja, a osiguranik ih u celini ili prihvata ili odbija. O posebnim uslovima učesnici u ugovoru se sporazumevaju. Tu se, zapravo, radi o utvrđivanju konačnog sadržaja polise i primeni raznih dodatnih klauzula.

(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković) Odnosi osiguranja se u nas, po pravilu, zasnivaju ugovorom kao pravnim poslom, bilo da je reč o dobrovoljnom ili obaveznom osiguranju. Ponudu za osiguranje najčešće daje mogući osiguranik. Ugovor o osiguranju stvara obaveze za obe ugovorne strane - osiguranik se obavezuje da plaća premiju osiguranja, a osiguravač da snosi posledice ostvarenja rizika. Sem ovih, osnovnih obaveza, redovno postoji i niz drugih: kod osiguranika to su obaveštavanje o promenama okolnosti od kojih zavisi rizik, o nastanku osiguranog slučaja, preduzimanje mera spasavanja i drugo, dok se kod osiguravača radi još o snošenju troškova spasavanja, stvaranju rezervi i tako dalje. Ugovor o osiguranju u punoj meri zavisi od slučajnosti. Naime, u trenutku njegovog zaključenja, zbog neizvesnosti događaja, nisu poznate visina i uzajamni odnos obaveza obe strane. Ugovor o osiguranju je samo u nekim slučajevima formalan. Kod njega je prisutna visoka ujednačenost ugovornih uslova zbog brzine i jednostavnosti sklapanja posla, koji su obično predstavljeni uslovima osiguranja, i brojnim klauzulama. Ugovor je, takođe, postepen, što znači da se ispunjenje obaveza ugovornih strana proteže na neko vremensko razdoblje.

(Leksikon osiguranja, dr Boris Marović - dr Nebojša Žarković) Vremenska dužina dejstva osiguranja. Ukoliko nije drugačije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoj učinak počevši od 00 sati (dakle na isteku) ugovorenog početnog dana označenog u polisi osiguranja, pa sve do 24 sata poslednjeg dana ugovorenog roka. Trajanje osiguranja se, prema potrebi, može ugovoriti na određeni rok ili na neodređeno vreme. Zaštita najčešće traje godinu dana, ali može biti i duža ili znatno kraća, recimo, samo nekoliko sati za vreme putovanja iz mesta u mesto ili tokom izvođenja neke priredbe. Polazeći od dužine trajanja osiguranja, razlikuju se kratkoročno osiguranje s rokom do jedne godine, višegodišnje osiguranje sa ugovorenim trajanjem iznad jedne godine, kao i dugoročno osiguranje s neodređenim rokom trajanja kod kojeg se ugovara samo početak osiguranja. Sem toga, razlikuju se formalno, materijalno i tehničko trajanje osiguranja. Prvo je vezano za dejstvo ugovora, drugo za preuzimanje rizika, a treće za vreme na koje se odnosi obračun premije. Ovaj pojam je sličan pojmu razdoblje osiguranja, ali u odnosu na njega ima uopštenije značenje.

1) Osiguravač – Društvo za osiguranje sa kojom se zaključuje ugovor o osiguranju i koja se obavezuje da isplati korisniku osiguranja preuzetu ugovornu obavezu;;.
2) Ponudilac - Lice koje želi da zaključi ugovor o osiguranju i u tu svrhu podnosi pisanu ponudu Osiguravaču;.
3) Ugovarač osiguranja - Lice koje je sa osiguravačem zaključilo ugovor o osiguranju;.
4) Osiguranik - Lice čija je stvar, odnosno imovinski interes osiguran i kome pripadaju prava iz osiguranja;.
5) Korisnik - Lice u čiju se korist zaključuje ugovor o osiguranju;.
6) Osigurani slučaj – Budući, neizvjestan i od volje Ugovarača nezavisan događaj; štetni događaj koji bi mogao dovesti do ostvarivanja odštetnog zahtjeva od strane oštećenika;.
7) Ponuda – Pisani prijedlog ponudioca za zaključenje ugovora o osiguranju učinjen Osiguravaču;.
8) Polisa - isprava o zaključenom ugovoru o osiguranju;.
9) Obračunska polisa - isprava koja sadrži obračun premije za narednu godinu, odnosno period osiguranja, koju sačinjava osiguravač kod višegodišnjih i dugoročnih ugovora o osiguranju;.
10) Premija – Novčani iznos koji je Ugovarač osiguranja dužan da uplati Osiguravaču po zaključenom ugovoru o osiguranju;.
11) Tehnička premija - dio premije utvrđen poslovnim aktima osiguravača koji služi za izvršenje obaveza iz ugovora o osiguranju;.
12) Osigurana suma - Ugovoreni iznos koji je Osiguravač dužan isplatiti korisniku prema ugovoru o osiguranju života;.
13) Smanjena/redukovana osigurana suma - iznos na koji se smanjuje ugovorena osigurana suma kao posljedica neplaćanja premije, a u skladu sa Tabelom smanjenih osiguranih suma bez daljeg plaćanja premije;.
14) Franšiza (učešće u šteti) - ugovoreni iznos učešća osiguranika u svakoj šteti;.
15) Otkupna vrijednost – novčani iznos koji je Ugovaraču, odnosno drugom imaocu prava otkupa osiguranja dužan da isplati osiguravač u slučaju prijevremenog raskida ugovora;.
16) Matematička rezerva – predstavlja sadašnju vrijednost budućih obaveza Osiguravača umanjenu za sadašnju vrijednost budućih obaveza Ugovarača.